Turisticka agencija Sol Azur - Buena Vista

Danas sam jako tužna ali i sretna. Shvatila sam da sam četiri godine bila u vezi sa osobom zbog koje sam žrtvovala sve: drugove, izlaske, dva ljetovanja sa mojim drugaricama. Danas sam bila sa njim na kafi i hladno mi saopštava da više ništa ne osjeća prema meni, i da je najbolje da se jedno vrijeme udaljimo, da se ne viđamo i da će vrijeme pokazati da li smo jedno za drugo. KRETEN...

Šta da radim, potrebna mi je neka brza promjena? Idem do agencije da vidim jesam li zakasnila i za apsolventsko? Mislim da je to rješenje. Ako do sutra prikupim dokumente imam šansi da sa mojim sa faxa idem na apsolventsko... žurim! Samo kako da sad saopštim šta je razlog promjene mišljenja, jer sam na sva zvona rekla da neću ići, kao ne ide mi se... ma baš me briga...:).

DOBILA SAM VIZU!!! :). Polazak ko' iz bajke. Ima nas preko hiljadu na polasku. Red Bull kamion sa ozvučenjem, hostese, ekipa iz agencije. Meni je ova promjena definitivno trebala :). Polazak buseva uz zvuke Tiesta. U busu sam na gornjem spratu, već je počeo party. Svi su na nogama. Vozimo se prema Italiji. Super je...

Drugi dan. Dolazimo u Firencu. Svi su se pripremili za ovo putovanje, jedino sam ja kao pala sa neba. Pravim se da znam šta se obilazi: Santa Maria Novella, Cappelle Medicee, Piazza di san Giovanni, Piazza Del Duomo, Piazza della Signoria, Uffizi, Ponte Vecchia, Palazzo Pitti. O ovim stvarima sam učila u školi a sad ih gledam uživo. Stvarno su fascinantne. Toliko bogatstva na jednome mjestu. Imamo slobodno vrijeme, neki idu u shoping, a ja sam odlučila da obiđem muzej u kojem se nalazi originalna skulptura Mikelanđelovog Davida. Poslije Firence dolazi Rim. Dolazimo negdje predveče i imamo kraći obilazak ali zato sutra ide detaljan. Poslije par trgova i katedrala krećemo prema luci Civitavechia. Tamo se nalazi usidren brod na kojem ćemo prespavati prvu noć. Kako brod izgleda opisaću vam poslije, jer sad od uzbuđenja nemam vremena, a i idem da se malo odmorim jer kao što sam rekla sutra je razgledanje Rima.

Treći dan: Buđenje kao iz bajke. Sunce, more, brod iz snova... Iskrcavamo se sa usidrenog broda i krećemo autobusima za Rim, vječni grad. Ovdje se ima puno toga za vidjeti. Razgledanje počinje: Piazza Venezia, Foro Romano, Coloseum. Idemo i do fontane di Trevi. Ovo sam čekala. Baciš novčić preko ramena i zaželis želju! Bacam novčić a na pamet mi pade onaj moj, jesam li zamislila da ga više nikad ne vidim ili da ga opet zagrlim ni sama nisam sigurna, ali kako god to je mit u koji baš i ne vjerujem. Ali opet razmišljam :)!!! Na njega nisam ni pomislila za ova tri dana, a nisam ni imala razloga, rekao je da će vrijeme pokazati. U večernjim satima vraćamo se na brod i isplovljamo prema Španiji, gdje nas čeka prelijepa Barselona. Brod je kao iz bajke. Sve je spremno kao za snimanje nekog holivudskog filma. A ja, ja se osjećam kao neka milionerka koja je svoj brod usidrila u luci i sad nastavlja svoje krstarenje. Još se malo vrtimo po brodu jer imamo slobodno. Sastanak je u 23.00 u diskoteci broda. Ovo mi je jedan od noćnih izlazaka, koje mogu na prste nabrojati u zadnje četiri godine, mislim bez Denisa. Valjda ću preživjeti. Svi su kao hipnotisani, plešu, zabavljaju se, valjda se i ja opustim. Nisam neki partijaner ali đuskam sa ostalim. Valjda ne odudaram od okoline. Preumorna sam, idem na spavanje.

Četvrti dan: Brod i dalje plovi, prema Barseloní. U daljini vidim Azurnu obalu. Svi su na ležaljkama i uživaju u proljetnom suncu. Malo i ja da uhvatim boje, da ne budem bijela ko' sir. Pristajemo i nastavljamo vožnju prema Lloret De Maru, gdje ćemo biti smješteni narednih dana. Lloret izgleda kao Las Vegas, sve svijetli... Diskoteke, kafići, klubovi, luna park. Ono što me je iznenadilo ja da je grad pun buseva iz čitave bivše Juge. Svi su došli sa istom agencijom. Na ulazu u hotel mi daju letak gdje piše da su naredna četiri dana rezervisana za sve one koji su došli sa Sol Azurom i Buena Vistom i da je svako veče party gdje će biti preko 3000 mladih ljudi iz čitave bivše Juge. Hotel je ok, u centru je i blizu je diska, tako da visoka peta neće praviti problem:). U diskoteci je počeo lom. Spremni smo za veliki party, ali on je tek za četiri dana. Nema veze, zagrijavamo se uz latino muziku i sangriju. Osjećam se kao kod kuće, puno poznatih ljudi je došlo u ovom terminu. Pozdravljam se kao da sam kod kuće... Ne mogu da vjerujem, Alen!!! To je nabolji Denisov drug. Od kud on ovdje? Pa on nije apsolvent? Prilazi i uz smješak me pozdravlja. Kaže kako je ovdje sa djevojkom. Oni su stigli jučer. Kaže da je sve ok. Molim Boga da me pita za Denisa, ali ništa. Nazdravlja uz sangriju i gubi se u gomili. Moram priznati da mi je srce zaigralo, ali nema veze. Mislim da sam ga prebolila. Idemo na spavanje. Sutra je obilazak Barselone.

Peti, šesti, sedmi: Ove dane smo proveli u obilascima znamenitosti Catalunye i Costa Brave. To je regija u kojoj se nalazimo. Barselona, grad koji je definitivno najljepši grad na svijetu, barem za mene. Bili smo i u Dalijevom muzeju, vozili se Katamaranom, plesali na Flamenku, kupali se u vodenom svijetu. Možda je najveća atrakcija bila Port Aventura. Veliki zabavni park koji sam rekla da ću obavezno još jednom obići. I ako nisam neki ljubitelj vina, moram reći da sam ga zavolila na izletu Costa Brava. Vodili su nas u neku vinariju gdje možeš probati a i kupiti prvoklasna vina. Poklon za moga tatu :). Sve ove dane smo proveli u pokretu i moram reći da je bilo extra. Nisam se pokajala što sam odlučila da “promijenim život”.

FIJASKO!!! Jednu od večeri u diskoteci, dok sam se zabavljala sa ekipom, kao grom iz vedra neba se pojavio Denis. Kao da smo drugovi već četiri godine, a ne bili u vezi, prilazi i ljubi me u obraz: ”Šta se radi?“ Njegovo pitanje kad ne zna šta da kaže. I ja sam hladna. ”Ništa, evo malo sa društvom... plešem“ Kako sam samo glupa. ”Super, i ja evo sa nekom ekipom iz Beograda. Vidimo se! Ćao!”. To je bila sva konverzacija. Pratim ga pogledom, da vidim koje je društvo. Naravno, dvije plavke i jedna brineta. Klasika. Plešu ali nisu mi čista posla. Ne znam šta da radim. Idem u kontru. Ulazim u priču sa nekim momcima iz Sarajeva, kao da ga napravim ljubomornim. Gleda prema nama i nastavlja da zabavlja svoje “društvo”. Tu se i noć završava. Svi odlaze na spavanje. Da sad kažem da sam zaspala, lagala bi. Nisam oka sklopila do zore. Sutra je zadnji dan, završni party. Da li da idem ili ne, da li ... Šta da radim? Sutra mi je i rođendan! Sve je pokvario! Pomislila sam: "KRETEN!!!"

Taj dan. Sunce kao iz bajke. Mobitel zvrči kao lud: „Jasmina sretan ti rođendan. Dobar provod večeras.” Jao, samo da se nije pojavio sve bi bilo lakše... Spremna sam i odlučna. Večeras će biti rođendan kao iz filmova. Sa mnom su moje najbolje drugarice i idemo na party. Planirala sam da obučem neki minjak, ali pošto je Red Love Party, tako ga nazvali ovi iz agencije, svi smo u majicama koje su nam oni dali. Sad smo svi isti. I ja, i one tri iz Beograda. Diskoteka je rezervisana samo za nas. Ide red naše, red strane muzike. DJ je lik koji ne spušta atmosferu. Stvarno je super. Gledam okolo, da vidim je li Denis tu, ali ga nema. Nema ni njegovog “društva”. Počinje prozivka, ima nas kao kineza i treba sve da prozovu. Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Mostar, Niš, Kragujevac, Beograd, Novi Sad. Ne mogu da vjerujem. Njegovo novo društvo (one tri dame od sinoć) mi prilaze, donose veliku tortu i čestitaju rođendan. Nemam daha da im kažem hvala, a kamo li da puhnem u svjećice. Odjednom njegov glas na zvučnicima. Haluciniram!!! Ovo nije moguće!!! Muzika se stišala, i kao u snu čujem Jasmina...... rođendan.... Denis. Oko mene je ni sama ne znam koliko ljudi, svi su kao u magli. Diskoteka se ori “Hajde, hajde Jasmina. ” to je Denis meni stalno pjevao. Vidim ga da se gura između mase, prilazi. Nije mu svejedno, a nije ni meni. Više niti vidim niti čujem. Znam samo da je rekao da je vrijeme pokazalo, da mu je žao, da je kreten... da me voli... Volim i ja njega!!! Definitivno!!! Volim i sve one koji su me doveli ovamo, volim i Alena koji ga je nagovorio da dođe u Španiju jer je znao da ja idem. Vjerujem u fontanu Di Trevi, jer znam da sam ipak zaželila da ga opet vidim... Ovo mi je definitivo najljepši rođendan u životu. Sretan mi rođendan :)!!! Malo sam razmišljala da li da budem coolerka, pa da kažem sve je gotovo, ali nisam mogla protiv sebe. Malo mi smeta što 3000 ljudi zna za našu priču, ali šta da se radi, barem je sretnog završetka...

Osmi dan. Možda bi sada tek trebalo da bude romantično, leptirići u stomaku, sms porukice i tako to... ali šta da radim, mi nastavljamo naše putovanje. Imamo još jednom da se oprostimo od olimpijske kraljice Barselone, gdje ćemo provesti čitav dan. Ja sam presretna, dali zbog Denisa ili zbog putovanja :). Poslije fontana koje su bile kao šlag na tortu napuštamo Barselonu i Španiju. Lagana vožnja i leptirići koji nikako da odlete :). Tonem u san, jer je sutra pred nama Azurna obala.

Deveti dan. Stižemo u Gras, grad parfema. Naravno, kupujem poklon Denisu, jer nije bio predviđen u početku, ali je sad u prioritetima:). Spuštamo se prema Kanu. Tu smo i smješteni. Kraći odmor i u laganu šetnju gradom. Ima se puno toga za obići, raskošan grad nema šta, ali mi smo se već navikli na to, prvo brod, pa onda Barselona... Idemo na spavanje.

Deseto jutro. Napuštamo Kan, filmsku palatu, La Croisette i idemo prema Nici. Sad znam zašto je Azurna Obala jedna on najljepših na svijetu. Tako je sve čudnovato čisto i uredno, kao iz bajke. Ali bajka tek dolazi... Monako i Monte Karlo. E to je vrhunac putovanja. Definitivno smo svi ostali bez daha, a i komentara. Toliko raskoši na jednom mjestu da ne povjeruješ. Uveče nastavljamo da se vozimo prema Veroni i Veneciji.

Jedanaesti dan. Veronsko jutro, lagana šetnja gradom, Julija i Romeo... Denis i Ja :) ... Ovdje u Italiji gdje god da se slikaš nešto zaželiš i to se ispuni. Sad definitivno znam želju :) . Slijedeća stanica je Venecija. Ukrcavamo se na brodić i plovimo prema trgu Sv. Marka. Mostići, kanali, gondole... sve je tako romantično. Kažu da u Veneciju dolaze hiljade mladih parova da se vjenčaju :) . Ma nema veze, moram ostati pribrana. Popodne nastavljamo vožnju kući. Malo se zadržavamo oko Ljubljane. Iako je kasno, niko ne spava. Gitara sa zadnjeg sjedišta se ne stišava. ”Jasminu” su pjevali bar dvadeset puta. Sreća pa nema pjesme o Denisu :) .

Dvanaesto jutro. Ulazimo u BiH. Razmišljam o svemu. Da je neko pisao roman ne bi ga ovako sastavio, bar ne sa ovakvim završetkom. Nešto sam odlučila!!! Nikada više neću zapostaviti svoje prijatelje zbog osobe sa kojom sam u vezi, jer prijatelji ostaju zauvjek, nikada neću donositi zaključke prije vremena (odnosi se na Denisa i njegovo novo društvo), nikada neću gledati u čašu kao da je do pola prazna već do pola puna i nikada neću zaboraviti Španiju koja mi je definitivno promijenila život. Voli Vas Jasmina.