Turisticka agencija Sol Azur - Buena Vista

Svima je već poznato, pa i meni da su Neum, Modrac i Tunis domaće more. Ako ništa onda zato što se iz Sarajeva, odakle smo polijetali brze dođe do Tunisa nego do Mostara. Davne 2004. kada je i počela euforija oko Tunisa, bila sam sa roditeljima na ljetovanju. Bilo mi je lijepo. Kupanje, sunčanje, par nekih izleta i to je to. Ništa po čemu bi se sjećala. Ni na kraj pameti mi nije bilo da ću baš tamo ići na apsolventsko putovanje. Da mi je tada to neko rekao ja bi mu odgovorila da je lud. Pa zar opet da me smaraju hiljade arapa, vuku za rukav, nude neke gluposti od suvenira i uveče da sjedim na jednoj od onih “hotelskih animacija”. Ali bila sam u manjini kad se glasalo, i moj jezik nije bio dovoljno dug da ih odvratim od putovanja. Ali kud svi tu i ja. Na zadati termin, dva sata ranije pojavila sam se na aerodromu. Polazak je bio predviđen za 18.00, ali avion je kasnio jedan sat, tako da smo se malo duže zadržali čekajući da “razgovijetni” glasić preko razglasa objavi polazak aviona za Tunis na liniji... nemam pojma kojoj :) .

U avionu, atmosfera kao iz nadrealista: jedni se drže za ruke, pošto prvi put lete, drugi hodaju prolazom i dogovaraju se šta će da kupe, treći se slikaju a ostatak ekipe jede ručak koji nam je poslužio stjuard. Moje kolegice su već počele komentarisati kako je zgodan, vidi mu okica... a ja u sebi razmišljam kako su poslali, vjerovatno, mistera Tunisa da nas fascinira na dolasku. Slijećemo, nezaobilazni aplauz oduševljenja, vjerovatno oslobađanje od straha, pasoška kontrola i pakujemo se u buseve. Malo sam i ja uzbuđena jer se dosta toga promijenilo od mog zadnjeg dolaska. Vodič nam saopštava da je sutra info sastanak u hotelu, a za večeras je predviđen odlazak u jedan od klubova. Znam da su tad bila dva, valjda je jedan od tih, ali u sebi molim Boga da nije. Smještamo se u hotel, tuširanje i idemo u noćni život. Dolazimo pred Saloon, nije ga bilo 2004, sliazimo u klub i prva stvar koju vidim je klub na kojem bi i moj grad pozavidio. Atmosfera oko 23.00h je kao za Novu godinu... Ekipa je već na stolovima, podrška udaraljki iz ćoška i gitariste sa šanka uz najnoviju house muziku traje do... nemam pojma.

Ostali dani: Ujutro nam saopšatavaju program: dva dana sahara, izlet do Tunisa, obilazak Kartagine, Sidi Bou Saida, Boat party, Beach party, Tunisko veče, svako veče druga diskoteka. Nemam riječi, jer svega toga nije bilo. Ono što je isto je to da su cijene ostale skoro pa iste, kao kod nas. I kreće moje putovanje. Bili smo u Sahari. Nisam znala da je u Tunisu treći po veličini amfiteatar u svijetu, kažu veći je onaj u Rimu i Veroni. Bili smo i Kejravanu, sveto mjesto Islama i grad svile i ćilima, Matmata... ljudi tamo žive još u glinenim kućama. E sad džipovi, to je nešto najbolje!!! Zovu ih i adrenalinska vožnja. Voziš se tri sata po pustinji. Niz pješčane dine, vidjela sam i mjesto gdje su se snimali ratovi zvijezda i engleski pacijent. Onda pred zalazak sunca idemo na jahanje kamila. Moja je bila turbo, tako je zvao mali arap koji je vodio karavan. Uveče smo
otišli u hotel, večera i onda kupanje na bazenu. Neki su šetali a ja sam uživala na 33 stepena, dok je kod kuće bilo 17. Ujutro: Chot El Jerid, jezerca koja se nalaze uz cestu, mijenjaju boje, čas su crvena, čas zelena, plava. To je od soli i sunca. Tu sam kupila i pustinjske ruže, jeftin a atraktivan poklon. Naveče smo opet u Sousse-u, grad u kojem smo smješteni. Drugi klub – Arena, jedna od većih zatvorenih diskoteka u Africi. Kako je bilo vidi iz slika ;). Boat party, je bio raj za kupače i skakače. Idemo na Beach party, nije daleko od hotela, to je bilo na kraju koliko se sjećam :) Kupanje, opet muzika DJ... e tu smo dobili boje koja će nam pomoći kad se vratimo kući da vadimo mast onima koji nisu bili. Slijedeće veče je “tuniški folklor” ili “orijentalno veče”.

Za tu priliku smo se spremili i obukli najbolje... da nas vidiš, kao za svadbe. Pošto je tu bilo pića u neograničenim količinama, nije bilo teško da svi zaplešu .Birali smo i najbolju trbušnu plesačicu iz grupe :) . Sad dolazi diskoteka Bora Bora. To je najveća diskoteka na otvorenom u Tunisu. Sva je u bijelom. Vidim na prospektima da su tu svirali i Morales, David Gueta, Carl Cox i ostali. Čitavu noć se nešto dešava, imaju uporedo program sa DJ-em. Mnogo ozbiljan klub. Moram priznati da ja to prvi put kad sam bila nisam ni vidjela, a i da jesam gdje ću sa mamom i tatom na Moralesa. Mislim da ga ne bi shvatili :) .

Ujutro opet idemo negdje, a to je Tunis, glavni grad…Idemo i u Kartaginu, barem ono što je od nje ostalo. Sidi Bou Said, to je nešto kao Počitelj, grad umjetnika... I onda se spuštamo do glavne ulice, Habib Bourgiba, gdje se razilazimo i idemo u shoping. Naravno idemo u Medinu, to je stari dio grada gdje se možeš cjenkati do mile volje. Uveče se vraćamo u hotel. Opet klub. Ovaj put idemo u Bananas, to je latino bar, sa extra muzikom i atmosferom. Ono sto me čudi je odakle svim ovim ljudima snaga, pa i meni samoj jer smo 24 sata na nogama, a plan je bio da se odmorim od svega :) . Plan propao definitivno. Obilazili smo i Monastir, to je grad u kojem je rođen Habib Bourgiba, prvi predsjednik Tunisa, njegov mauzolej, staru kulu…ima stvarno milion stvari koje smo obišli ali ne mogu sve da napišem. Da bar mogu da pustim neki film pa da vidiš. Završno veče je bilo u diskoteci Living, to je zatvorena diskoteka, ali je urađena u folu Bora Bore, znači vrhunska. E tu noć, tj. jutro smo ostali do... do kad nas nisu izbacili van. Da smo imali još snage kupali bi se na bazenu hotela ali to bi bilo previše. To ostaje za jutro, kada se svi izvuku iz soba sa svojim peškirima i gušteraju na suncu :) . Što se tiče hrane, ona je ok, ima malo orijentalnih začina, ali ima i one bez. Bitno je da nisam uspjela smršati :) što mi je bio još jedan od prioriteta.
Dođe i dan za povratak. Kao da sam juče bila na sarajevskom aerodromu i tersala što avion kasni sat vremena. Pakujemo se i čekamo bus koji nas vozi na aerodrom. Jao nisam kupila poklone. Nema veze, ima free shop na aerodromu pa ću tamo, kao da neko zna gdje sam kupovala. Bus napušta Sousse a ja razmišljam o svemu. Bilo je drugačije nego prvi put kad sam bila. Ulazimo u avion, nema više euforije jer sad nije nikome prvi let. Ispod nas su planine, zelenilo... znači stižemo.

ZAKLJUČAK: plan je bio da se odmorim i malo dotjeram u liniju, ali je sve propalo... Al nije mi žao. Provod je bio za deset, ekipa za medalje a momci i djevojke iz agencije su mi osmislili najjači provod u životu. I još nešto, više neću u Tunis sa mamom i tatom, nije to za njih :) .